Odlučila sam. Započinjem s pisanjem bloga. Mala osobna odluka koja ipak označava značajnu promjenu moje komunikacije s najširom javnošću. Za mene, neka vrsta novog početka.
Početak 2010. godine, zima je na izmaku. Nova i nije više tako nova. Obitelj, posao, prijatelji, mali ili krupni problemi koje treba rješavati u hodu. U zadnje vrijeme ide mi sve od ruke. Sve stižem i osjećam se sjajno. Oko sebe vidim sve više pozitivnih ljudi, naviru nove ideje, novi ciljevi, svježa snaga. Pravi trenutak za nove iskorake- novi početak.
Možda malo i pretjerujem, kad odluku o pisanju bloga svrstavam u kategoriju „novi početak“. Tipično „štreberski“. Ili možda tipično ženski. I za ovo pisanje osjećam odgovornost.
Objektivno, trebalo bi to biti lako u odnosu na sve što sam tijekom godina uspješno prevalila preko svojih leđa. Dobar dio mojih odgovornosti poznat je javnosti. To je onaj dio koji je vezan uz političku karijeru. Nije bilo lako 2000. osigurati redovnu isplatu mirovina i namirivati troškove liječenja bolesnih. Uspjeli smo. Rješavali smo tekuće probleme, ali i započeli i odradili brojne reformske mjere. S nostalgijom se sjećam entuzijazma koji je nosio čitave timove ljudi i koji su davali sve od sebe. Uz nostalgiju osjećam i ljutnju jer danas, deset godina poslije, čitam statistike iz kojih zaključujem da smo opet na početku.
Nije bilo lako 2002. godine biti ministrica obrane i započeti reforme koje su zadirale u egzistenciju vojnika i branitelja. To je posebna tema. Iskustvima stečenim u tom razdoblju sigurno ću se, direktno ili indirektno, baviti i u ovom blogu.
Manje je poznato da je više od pola moje profesionalne karijere vezano uz biznis. I u to vrijeme nije bilo lako, raditi u proizvodnji. Trebalo je osigurati novac za plaće, namiriti dobavljače, sačuvati tržište…. Na kraju sam puno pisala i objavljivala u stručnim časopisima, savjetovala druge kako voditi poslovanje tvrtki, a pritom poštovati zakone, vodila bitke sa birokracijom i onima koji pišu neprimjenjive zakone.
Sad se evo vraćam pisanju. Ovaj puta pisanju bloga – za mene ipak jedan novi početak.
Vi koji ovo čitate, zapitat ćete se što u stvari želim?
Ništa pretenciozno. Želim svoja razmišljanja podijeliti sa svima vama, progovoriti o onome što ja držim važnim i bitnim. Želim izreći svoje mišljenje o onom što je važno prosječnom građaninu. Bez protokola, bez toga da mi netko drugi određuje temu. I što je moguće konkretnije.
Za mene i moju stranku teče vrijeme pobjede i izazova. Pobjeda našeg predsjedničkog kandidata i izazov pobjede na sljedećim parlamentarnim izborima. A onda ono najteže – vratiti zemlju u ravnotežu i garantirati egzistenciju građana. Moramo pobijediti. Za taj cilj treba dobro pripremiti cijeli SDP. Ne smijemo ponavljati greške, moramo više slušati i poštivati potrebe građana, raditi na međusobnoj toleranciji i demokratizaciji odnosa unutar mog (našeg) SDP-a.
Najveći i potencijalno najjači dio SDP-a, zagrebački dio, prolazi kroz razdoblje velikih promjena, prebrojavanje i preslagivanje. Ozbiljan i rizičan posao za stranku koja cilja prema najboljem rezultatu i pobjedi. Nitko od aktivnih članova u ovom trenutku ne smije ostati po strani. Nitko ih ne smije ostaviti po strani. Ne kao do sada.
Kažu mi zagrebački SDP-ovci da ih do sada nitko ništa nije pitao. Niti o Cvjetnom trgu, niti o Dinamovom stadionu, niti o Areni…. A imali su odličnih prijedloga. No, nije ih imao tko slušati. Tko se pobunio, smatran je čudakom. Tko se usprotivio, nazivan je neprijateljem. Tko je javno rekao što misli, bio je izoliran.
Pravi je trenutak da ovakve obrasce stranačke „demokracije“ ostavimo iza sebe. Kako dalje? Što mijenjati? Kako unaprijediti stranačku demokraciju?
To su za mene važne teme. Imam o njima što za reći. Često mi kolege, dobronamjerno i potiho, kažu da baš nije mudro što svaki puta kažem što mislim. A ja se ne slažem. Dobre misli, glasno izrečene ne mogu štetiti. Ne želim žmiriti, ne želim muljati, ne želim lagati. Ni sebe ni druge.
Nije vrijeme za loše reprize, nego za posjećene premijere. Razgovor jest dvosmjerna ulica. Promet ne teče u jednom, nego u dva smjera. Otvorena sam za oba i to bez zadrške. Poslušat ću svaki vaš savjet ili ideju, bez obzira slažem li se s njom ili ne.
Imam i ja neke ideje. Imam projekt kojemu iz logičnih, emotivnih i drugih razloga dajem naziv „Novi početak“.
No, o tome u sljedećem ili nekom drugom postu.
Do tada očekujem komentare. Kako konstruktivne, tako i oponirajuće. Nadam se dobronamjerne za SDP. Ne nužno i za mene.
Ne očekujem samo pohvale , već i kritiku. Budite otvoreni.
Kad čujem da mi govore iza leđa, znam da sam korak ispred njih.
Pozdrav!
Draga Željka,
Početci su ono što nas uvijek i iznova drži “in”. Ali nema puno osoba koje to mogu s toliko energije i usredotočenosti kao Željka Antunović. Zato punim jedrima naprijed!!!
Lijepi pozdrav
Lidija
Poštovana,
svaki početak je težak ,a kamoli Novi.Samo mudra i hrabra kao ti ,to može.
Izdrži do kraja . Do pobjede!
Ivana
Željka evo da ti se javim, imaš bar od mene veliku podršku. ali ti moram i javiti važne vijesti. danas oko 19,30 h napao me fizički novi član SDP-a udarivši me šakom u sljepoočnicu. ja se nisam mogao ni braniti jer sam u rukama imao fotoaparat i pozivnice za novu sjednicu mjesnog odbora koje sam krenuo podijeliti članovima viječa mjesnog odbora. kako je njih bilo nekoliko i to iz udruge REMKA i SRD-a Remetinec nisam bio siguran tko će me sve napasti pa sam odložio stvari da mi ih ne strgaju i da se probam odbraniti. na sreću u blizini je bnila i policija pa su skočili i zaštitili me od težeg napada. ponudili su mi i policijsku zaštitu i liječnika. u jutro idem doktoru na pregled. što da radim. Pozdrav. Jug.
Mi s malo više staža u politici ne volimo baš ‘nove početke’, ali ako je projekt osmišljen i domišljen – zašto ne? U svakom slučaju dobrodošla u blogosferu
@del min
Zašto ne? Prati postove i procijeni je li projekt osmišljen i domišljen. S radošću primam sugetije.
Pozdrav iz centra Zagreba. Član sam SDP-a. Već sam odlučio da ću na izborima Vama dati glas.
Iako pripadam mlađoj generaciji, mislim da jedino Vi možete pobjediti Bandića.
Nije da nisam kritičan, ali mislim da ste bolji od ostalih kandidata. Bero mi je super, ali je malo premlad.
Rađenović je pošten lik, no ne znam da li ga ljudi uopće prepoznaju.
Jelušića nisam ni razmatrao. On neće biti moj kanidat. Bio je sjena Bandiću, sad je sjena Milanoviću.
Volio bih čuti što točno novi početak znači? Što to znači za nas, obične male članove koji nikakve materijalne koristi od SDP-a nemamo?
@Petar
Hvala za glas. I ti prati postove. Nadam se da ćeš prepoznati promjenu koju želim ponuditi.
Ugodno sam iznenađen tvojim blogom, neposredno komuniciranje s članstvom i simpatizerima je pravi put.
Imaš puno podrške među članovima a i simpatija među “nesvrstanima”. Samo naprijed, žurne promjene su nam potrebne ne samo u stranci nego i u lijepoj našoj.
Super mi je blog, fotka odlična, mislim da je važno da komunikacija bude i
putem modernih medija, Ja kao jedna od onih koja sam u srcu soc demokrata
želim ti puno uspjeha i drago mi je da si postala bloger.
Draga Željka Svi danas bruje o tome što se desilo Jugu,
Mislila sam da je za SDP to nemoguća misija, ali sam se
jako prevarila. Ne slažem se sa metodama šake, Željela bi nešto i javno reći ali
kako i gdje, a da to ostane unutar stranke, što vidim da je nemoguće.
Pozdrav jadranka
samo pravo naprid,ne boj se nikog
Hm, novi početak.
Nastavak bejbe, kakav početak, ta nisi ti početnica.
@Jure
Vidim da neki imaju upitnik uz Novi početak. Možda bi bilo bolje New deal?
Uvaženi koji su to pisali bili su nešto stariji od mene… Uz to, mislim da je bilo dosta “dealova” u Zagrebu i SDP-u.
Pročitao sam blog. Prvenstveno zato što me zanima da vidim koji kandidat nudi promjenu.
U Zagrebu je SDP učmao. Bandić nas je uništio, dosta se ljudi povuklo, pasiviziralo, diglo ruke.
Vidim da se hvale s Josipovićevom kampanjom u Zagrebu. Josipović je dobio na svoje ime, a ne na kampanju koju su mu u zagrebu vodili. Tu se često nije znalo tko pije tko plaća. Gledao sam tu neorganiziranost, kažu ti donesi letke, mi donijeli letke, kažu čekat će vas netko da vam kaže što da s njima radite. Mi došli, nigdje nikog. Štand prazan, ne znamo što ćemo s materijalima. Podijelili ljudima koji su prolazili okolo, i otišli kućama. Poslije se svi pravili blesavi kao “tko vam je rekao za letke, pa to uopće niste trebali raditi”. Daleko je to od prave kampanje. Sreća da je Josipović bio dobar kandidat, i da je Bandić lopov, pa smo dobili.
Priznajem, nisam još odlučio za koga ću glasati. Mislim da smo mi u zagrebačkom SDP-u gladni promjene. Ako ponudite stvarnu, veliku promjenu, dobit ćete moj glas. Ako ne, idem dalje…
@Ivan
Drago mi je što tražite promjenu. Pratite blog i procijenite da li je to što imam za cilj dovoljna promjena.
Nadam se da ćemo se i sresti.
zeljka, ovi blogovi sto izlete netom prije razih izbora pokazali su se kao izrazito losa ideja. treba ti naime par mjeseci da bi se uopce komunikacijski izbazdarila s ekipom i da bi drugi mogli prepoznati realnu tezinu rijeci koje iznosis. tako ce se sve svesti na pretjeran input bez outputa.
u svakom slucaju, bilo bi dobro da si se javnosti sjetila jos prije par godina, no ovako, mogu se samo nadati da ces na netu ostati i nakon izbora, sto je izrazito rijedak slucaj i nije realan za ocekivati.
Počašćena sam što si se nakvačio na moje pocetnicke uratke. Ti si ipak bloger sa reputacijom. Pratim te na pollitici. Znaš biti ostar. Ja uvijek izvucem pouku.
Neću odustati od bloga. Ako je i zbog izbora, bit će ih još dosta u bućnosti. Prati me . Ako zabucam, pucaj.
samo ti nama ostani i nakon izbora i ja cu biti barem jednako pocascen. lp.
Svaki početak je dobar jer znači da se želi pokrenuti nešto čega do sada nije bilo, a ako je još i novi, da ono prije nije bilo dovoljno dobro. A u Zagrebu, pa i cijeloj stranci, puno toga nije bilo i još uvijek nije dobro.
Najgora stvar koja se može dogoditi ljudima koji mogu i žele nešto reći je da im se to ne omogućava, da nemaju kome reći jer ih se ne želi slušati, bilo zato što veliki vođe misle da su najpametniji, bilo zato što smatraju da drugi nisu dostojni toga da im se obrate sugestijom, prijedlogom ili kritikom.
U Zagrebu je puno pametnih i dobronamjernih ljudi, kao uostalom i drugdje. Omogućiš li im da imaju gdje reći i pronađeš li k tome još i vremena i volje da ih saslušaš, uradit ćeš puno. Budeš li ogranke i zagrebačku organizaciju pretvorila ne samo u mjesto sastajanja već i iskrenog razgovora, članstvo će se ponovno pokrenuti i s voljom dolaziti čuti o tome što je u politici i gradu novoga i govoriti što o tome misle. Zbog toga je ogromna većina članova i ušla u stranku.
Dosadašnje se vodstvo otuđilo, i u Zagrebu i na Ibleru, sami su sebi bili i jesu dovoljni. Promijeniš to barem u Zagrebu, bit će to doista stvarni “Novi početak”.
Hvala na savjetima. Baš kao i ti i ja mislim da članstvo treba uključiti ako ga hoćeš aktivirati. Hvala i na podršci.