Žene – 8. ožujak je dan kad se treba sjetiti. Sjetite se svih žena koje su ostavile trag u stoljeću borbe za ravnopravnost i ženska ljudska prava. Zastanite na trenutak, procijenite glasno gdje smo danas? Možda je to najbolji način da im kažemo hvala za njihovu borbu, žrtve i dostignuća.
Danas imamo pravo glasa, radimo ˝muške˝ poslove, ima nas u politici i znanosti, prosječno smo bolje obrazovane od muškaraca … Ima nas više od 50%, a još uvijek prečesto ˝lajemo na mjesec˝.
U zadnjih deset godina ugradili smo u svoje zakonodavstvo bezbroj mjera i instrumenata, a još uvijek smo rodno neravnopravne.
Imamo svoja povjerenstva čije preporuke rijetko izlaze iz soba u kojima se donose. Galamimo zbog rodne diskriminacije i predrasuda u školskim udžbenicima. Učimo svoje sinove kuhati, pospremati i prati.
Brinemo o zlostavljanim ženama i djeci. Volontiramo po skloništima i na SOS telefonima. Umrežavamo se i prigodno prosvjedujemo.
Najviše od svega – šutimo.
Šutimo kad kroz zidove čujemo da susjed tuče susjedu. Šutimo kad nam kolegicu preskoče prilikom promaknuća. Šutimo kad nas prilikom zapošljavanja pitaju mislimo li rađati.
Pravimo se da ne primjećujemo mobing, marginalizaciju i potcjenjivanje. Okrećemo glavu na drugu stranu kad vidimo da se ismijava ženska snaga i pamet. Kad su muškarci ˝uspješni˝ od žena se traži da ˝budu bolje˝. Kad su muškarci ˝ambiciozni˝, ženama se predbacuje da ciljaju ˝iznad svojih sposobnosti˝. Ako se govori otvoreno i kritički, muškarci su ˝hrabri˝, a žene ˝lajavice˝. Dok muškarce resi ˝skromnost˝, žene su ˝neprepoznatljive˝. Oni su ˝lojalni šefu˝, a one su ˝šefove sjene˝.
Izuzeci ne smiju nikoga zavarati. To su tek rijetki primjeri koji potvrđuju pravilo.
Ne morate biti hrabre kao Hillary Clinton ili uspješne kao Angela Merkel. Ne morate biti ni prve ni pobjednice, ali znajte da sve to možete biti.
Odlučite, drage moje, kako ćete dalje. Preporučam- idemo naprijed hrabro i solidarno, uzdignute glave i otvorena srca.
Ženska priča će kod nas ostati samo priča. Mi sve vidimo i znamo ali kad treba dignuti
ruku biramo one blijede, kojima se nećemo zamjeriti, A samo tražimo dobre odnose, tražimo osmijeh
i uzdignute glave. Imaš veliki pozdrav rektora Zlatka Korena ponosan je na žene iz bivše župe,
I on moli cure ostanite uzdignute glave pravda ipak pobjeđuje Pozdrav Jadranka Župa svetog Petra
Poštovana moja, nadam se da Vaši postovi i komentari neće biti kao obećanja u vicu
koji Vam šaljem. Mislim da Vi ipak niste Obećanovićka
Pozdrac – dakle :
Kandidat za načelnika u nekom selu drži govor, pa kaže:
- Do vašeg sela napravit ćemo asfaltirani put, napravit ćemo i vodovod,
izgradit ćemo i školu!
Neko iz mase: – Ali u selu nema djece!
Kandidat: – I djecu ćemo vam napraviti!
Ja nekako mislim da je najveći problem polazišna točka od koje se uopće počinje razgovarati o ženama.
Većina žena čini grešku, a vidim da i u ovom postu postoji takva greška.
Naime, uvijek se govori o ženama u odnosu na muškarce.
Pa tako imamo:
“”Kad su muškarci ˝uspješni˝ od žena se traži da ˝budu bolje˝. Kad su muškarci ˝ambiciozni˝, ženama se predbacuje da ciljaju ˝iznad svojih sposobnosti˝. Ako se govori otvoreno i kritički, muškarci su ˝hrabri˝, a žene ˝lajavice˝. Dok muškarce resi ˝skromnost˝, žene su ˝neprepoznatljive˝. Oni su ˝lojalni šefu˝, a one su ˝šefove sjene˝.”"
Zašto se žene uopće mjeri u odnosu na muškarce? I nisu li i same žene jednim dijelom doprinijele da ih se tako mjeri jer se i same mjere tko su i što su u odnosu na muškarce?
Da muškarci ne postoje, u odnosu na što bi se mjerile žene? Bi li se uopće mjerile?
Muškarci nemaju problema koje žene imaju upravo iz razloga što same sebe ne mjere u odnosu na žene. Možda je vrijeme da se i žene počnu tako ponašati?
Žene se ne moraju mjeriti ni sa kim. Neka budu to što jesu bez da im referentni sustav bude muškarac.
Razmišljanja ti idu u pravom smjeru, ali si pomješao aktere.
Ne mjere žene sebe sa muškarcima, već to čine muškarci koji su mahom u većini ili je njihova presudna. Oni su ti koji za sebe imaju jedna, a za žene druga pravila. Žene jesu to što jesu. Problem je što o njima, njihovim sudbinama, karijeri, sposobnostima i sl. ODLUČUJU muškarci. I to mahom muškarci sa predrasudama.
Nebrojeno sam puta sudjelovao u raspravi kad su se žene postavile baš tako kako sam opisao. Uspoređuju se s muškarcima. Po meni, potpuno nepotrebno.
Drugo, muškarci nisu u većini u RH. Žena je 51%.
Naravno, dojam je da je odnos drugačiji, ali možda zato što se svi sjete žena samo oko Dana žena. Prije i poslije ništa. Nažalost, i žene se sjete same sebe samo oko tog datuma.
Nemam predrasuda, ali ih ovo društvo ima. I ne samo ovo. svugdje u Europi, osim možda u Skandinaviji -žene su manje plaćene od muškaraca. Priznajem, iako se deklariramo za varnbopravnost, prvi ćemo na posao primiti prije muškarca nego ženu. On ipak ne treba ići na porodiljski, ili na bolovanje zbog djece. Ja u svojoj firmi se tako ne ponašam, ali me velik broj mojih kolega zbog toga smatra budalom.
Mislim, mne brinem se ja zbog toga, samo kažem kakav je dominantni obrazac ponašanja.
Puno će trebati vremena da se to promijeni.
usput, nisam član SDp-a, ali da jesam birao bih Vas na izborima. Voli sposobne, ne podobne. Mislim da ste ipak bolji izbor od mušketira koji se s Vama natječu…
Draga željka gledam te i divim ti se koju energiju imaš kada čovjek pogleda SDP kroz tebe zaista ti se nema što zamjeriti godinama si u politici a i dalje radiš za SDP i ljude ove zemlje, nisi se umorila nisi nikoga pokrala i tako i treba.Samo još čekam kada će se i drugi ljudi političari ugledati na tebe .Nije to zato što si žene jer ti znaš biti i muškarac u raspravama ako treba.
naprijed Željka svi smo uz tebe.